14.03.2022.
Pozdrav svima! Ja sam Matea Majić, završila sam Grafičku školu za medij i dizajn, već duuugoooo završavam fakultet za Film i multimediju (nikako da se sam završi) i strastveni sam ljubitelj biljaka! Iskreno da vam kažem, terariji nisu bili moj prvi izbor. Niti drugi. Rekla bih nisu bili moj izbor uopće. Cijeli sam život živjela uvjerena kako sam ''Plant killer'', kod mene bi i umjetna biljka izgubila volju za životom. Ni sam nisam bila nešto prpošna i vesela u to doba, pa vjerujem da su dobivale od mene istu tu negativnu energiju koju sam osjećala u sebi-biljke znaju. Vjerujte mi da znaju. Kako sam počela liječiti svoje unutarnje demone, tako su biljke oko mene počele cvasti! Prvu biljkicu koju sam dobila- bila je upravo od mog dragog Leona. Poklonio mi je mini ružicu za balkon. Ja kao vječni optimistični pesimist odmah sam ju osudila na smrt. No ona se nije dala. Štoviše cvjetala je ko luda širila se i sa svakim mojim opreznim izljevom ljubavi prema njoj-vratila bi mi novim listićem, novim cvjetićem! Nisam ni mislila da mi jedan novi listić toliko sreće može pružati.
Nakon toga sam ugledala u Konzumu Begoniju na samrti. Nisam joj mogla odoljeti, predivni listovi vrištali su za mojom pomoći, niti sam znala išta o njoj niti o brizi za sobne biljke, no uzela sam ju pod svoje i pružila joj dom. Poživjela je preko nekoliko mjeseci, nažalost sada je u biljnom raju, najveća ironija od svega je da još dan danas muku mučim s Begonijama. A nazvala bih se... Ne baš ekspertom za biljke, al prilično velikim znalcem. Tako je krenula moja priča, moja ljubav prema biljkama, sa svakom novom biljkom moj je mir rastao, a sa svakim novim listom koji bi pustila pod mojom brigom zacjeljivale bi se moje unutarnje rane. Kad netko tko se naziva roditeljem biljaka i kad kažem ''to su moja djeca'' znam da zvučim ludo, ali isto tako to ne može razumjeti netko tko to isto nije doživio. Biljke su meni spasile život, dale su mi onaj mali tračak nade kada me užasna mentalna bolest kosila gore nego onaj kombajn na livadama. Dan danas vrištim i skačem ko malo dijete kada vidim novi list, toj toplini i sreći oko srca rijetko što je ravno. Biljka ne osuđuje, ne odmjerava, nije ju briga za spol, boju kože ili dob. Želi samo malo pažnje, a vraća trostruko.Kakve to sve veze ima s terarijima? Imam tu neku naviku vidjeti nešto, biljku, predmet... Nebitno. I istog trena zaključiti ''Nah, nije to za mene, I'll pass''. I onda kad jednom dođem u doticaj s tim zaljubim se i padnem na dupe. Tako sam bila UVJERENA da Philodnedroni nisu moj stil. Sada ih obožavam. Anthurium? Bezveze. Sada ih oću 500. Terariji? Nah.... Sada ih izrađujem i trenutno u posjedu imam 100injak. Rekla bih da sam strastveni kolekcionar. Tako je prošlog Božića, Božić 2021., bilo zanimljivo razdoblje. Leon se vratio iz Njemačke, odlučili smo pokušati stvarati i raditi u Lijepoj Našoj. Oboje smo crafty, oboje umjetnički tipovi i oboje malo ludi. Potrošili smo gomilu para na poklone za druge, a međusobne poklone nismo nabavili. Pa smo odlučili jedan drugome nešto napraviti. Leon me jako dobro poznaje. I zna moju ljubav prema biljkama.
Da, znam, puno se nešto zaljubljujem, takva sam po prirodi. Nažalost taj terarij nije dugo potrajao, jer nismo ni jedan ni drugi znali NIŠTA o terarijima, jer halo??? Terariji nisu my thing! Pa smo krenuli istraživat.... Pa smo krenuli eksperimentirat.... Pa smo došli do tud di smo sada! Na Plantmania.hr!
Čitajte nas, pratite nas, objavljivat ćemo sve naše eksperimente (trenutno radimo na dva dosta zanimljiva) i njihove ishode, o nekonvencionalnoj izradi terarija i nekonvencionalnoj brizi za biljke, dati ćemo vam inspiracije za drugačije uređenje doma i nove ideje gdje i kako s biljkama! Mislim da terariji ipak jesu my thing. |
Matea Majić O Autoru Bok! Ja sam jedna polovica Plantmania.hr Matea. Ljubiteljica biljaka, kolekcionarka i vječni optimista! Umjetnička duša, dizajnerica i prva žena Plantmanie. Osobni Instagram |